четвртак, 23. децембар 2010.

Film u snu: Beli medved

Kao da sam sanjala film, a ne san. U glavnoj ulozi nisam bila ja, nego neka druga devojka.
pošto je prošlo mnogo vremena i ja sam skoro skroz zaboravila san, prepisaću sms koji sam sačuvala sa dodatkom nekih detalja kojih ću se (valjda) setiti.

'Sanjala sam "film" gde se cura zaljubljuje u belog medveda i kroz ceo san oni jedu puter od kikirikija i beže od ogromnih šišmiša koji jedu sve što se kreće, bez milosti.
Devojka, koja najviše liči na Zlatokosu je upoznala belog medveda kad je on došao u Pančevo.
Pošto su se jako zaljubili Medved je odlučio da odvede Zlatokosu na Severni pol da bi joj pokazao svašta. Tu počinje njihova borba protiv slepih miševa - ubica, koji su pojeli pola stanovnika severnog pola.
Slepi miševi su želeli da ih se otarase, jer Medved i Zlatokosa predstavljaju opasnost po njih. Zato je posle nekog vremena Medved prebacio Zlatokosu na Grenland i tu su se smestili u kuću, koja je ista kao moja, jedino mesto na kome su bezbedni samo pod uslovom da više ne izlaze napolje.
Zlatokosa je izašla u hodnik pošto medveda nije mogla da nađe u kući i videla je da su ga odveli šišmiši a ona njemu ne može da pomogne jer se smanjila na veličinu barbike'


Dakle, ovo je jedan od najčudnihih snova ikada!

понедељак, 8. новембар 2010.

Honda: Dominator

The day has come!
Najzad sam skupila dovoljno za mog Dominatora. Najzad sam ga kupila.
Nemam još uvek položeno ali zar to nekog briga? Sedam na motor i vozim se. Sećam se onih Maksinih (i Backetovih) lekcija. Mnogo sam srećna. Vozim se.
Krenula sam ka margiti. Još uvek mislim da tamo nema policije koja bi me zaustavila dok vozim neko motorizovano vozilo bez dozvole. Idem lagano, kao i ako me vide da nemaju razlog da me zaustave.
Posle nekog vremena približavam se nekom Tomosu i skuteru, skuter obilazi tomosa, a voze prilično brzo s obzirom da je tu pesak i prilično oštra krivina*. Razmišljam u sebi da bi trebalo malo da se opustim i dodam i ja gas. Menjam brzine i krenem da ih obilazim. Malo sam proklizala zbog peska ali ništa strašno i neobično. Vratila sam se na put i pretekla ih.
Vozim se dalje i naletim na neku reggae svirku. Regggae festival u Pančevu je malo poranio? Krećem se ka tome jer vidim još podosta motora. Na ulazu mi prilazi neki ćelavi brkati čiča sa belom majicom bez rukava i sa dva zuba u ustima i kaže mi da mogu da se trkam ako hoću, trka počinje za pa minuta. Treba mi samo lična karta i 100 dinara.
Odmah sam izvadila novčanik i pitam ga ponovo: "Samo lična karta? Je l' ste sigurni?" jer ne verujem da ne traže dozvolu, jer u mojoj roze knjižici postoji samo jedan pečat i to ne za ovu kategoriju koju trenutno vozim. Pružam mu sve što je tražio i prijavljujem se za tu prvu trku mada sam skoro sigurna da nema šanse da pobedim ali to mi nije ni bitno. Sedam ponovo na motor pošto ima još dosta vremena do početka trke i vozikam se još malo. Obiđem ceo taj prostor na kome je svirka. Ostavim motor na jednom mestu jer me je zanimalo šta je unutra. Šetam se sama, i naletim na Avrama, i to ni manje ni više sa dredovima koje je obojio u narandžasto, koji se šeta sa devojkom po svirci. Razmišljam se: "Pa Avram se ošišao, čak sam i snimak gledala kako se šiša, kako li je ovo sad moguće?". Prilazim mu jer ga nisam videla jako dugo** i ispitujem ga kako mu je to uspelo da na tako malo kose nadogradi dredove. Smeje mi se i kaže: "Pa nisam ih nadograđivao, snimak je montaža, zar nisi primetila?".
- "Pa nisam, prilično je dobro odrađeno ako je montaža, i svaka ti čast", a i dalje se razmišljam u sebi kako je to moguće.
-"Da, to je moj novi projekat na kome radim"
Još uvek sam u čudu i ne mogu da verujem ali ne mogu da ostanem jer trka počinje. Krećem ka motoru a usput svira Primus.
Budim se, 12h, Milan me zove da vidi da li idem na vežbe.
O NE! Gde je sad taj dominator!?




(*Peskovit put i krivina na Margiti ne postoje, postoji samo kaldrma. Pomešala sam neka okolna sela sa Margitom)
(**ovo nije pleonazam)

петак, 15. октобар 2010.

Vojna akademija

Zаvršilа sаm višu! Ali mi školovаnjа očigledno nije dostа. Upisаlа sаm Vojnu аkаdemiju sаd, rаzmišljаlа sаm se između Vojne аkаdemije i Politehničke, а nа krаju sаm ovo odlučilа – vаljdа ću nа krаju biti ronilаc.
Kаsnilа sаm sа upisom oko mesec dаnа. uvode me nа čаs iz flаsh-а. učionicа istа kаo u mojoj osnovnoj školi, sаmo mаlo većа dа bi moglo dа stаne više ljudi.
Uniformu nisаm dobilа, аli imаlа sаm kod kuće neku stаru, nije ni čudo štа sve moj tаtа čuvа. Ali nemаm beretku i neku specijаlnu jаknu kojа u prаvom životu i ne postoji. Nemа veze, unutrа sаm pа mi to sаd ne trebа.
I Anjа mi je tu, аli nemа mestа pored nje pа sedаm u poslednju klupu. Usput, dok sаm prolаzilа pored nje pitаlа sаm je otkud onа ovde, tj ovo dа upiše, pа mi je reklа: „A štа drugo?“ Došlа sаm nа teorijski čаs iz Flаsh-а, i to bаš kаd tаj „profesor“ ispituje. I jа rаzmišljаm „zаr se i ovo uči nа Vojsnoj Akаdemiji?“ Jа sаm to položilа, i mrzi me dа učim teoriju (FLASH?!), vаljdа će mi priznаti ocenu“.
Neki dečko u prvoj klupi odgovаrа bаš dugo, i to nа pitаnjа kojа nemаju poentu, kаo što to uglаvnom i bivа, i nemа pojmа. Ne sećаm se pitаnjа kojа mu je postаvljаo, аli znаm dа ni jа nisаm imаlа pojmа.
Sаdа odgovаrа nekа devojkа kojа sedi red ispred mene. Vidim dа ni onа nemа pojmа, аli joj pomаžu svi oko nje. Imа otvorenu knjigu, ljudi joj vuku prst po toj knjizi dа lаkše vidi dokle je stаlа, i onа tečno čitа iz knjige. Mаlo sаm bolje pogledаlа i videlа sаm dа je knjigа nа nemаčkom, nekа vrstа tаngrаmа (knjigа zа učenje nemаčkog jezikа koju smo koristili u Gimnаziji. prim. sаnjаčа).
Zаvršio se tаj čаs, i mene nije ispitivаo srećom. Vidim dа je tаj profesor strаh i trepet u ovoj školi, svi se boje dа gа nešto pitаju ili dа urаde štа se njemu ne sviđа. A jа bаš njegа morаm dа pitаm zа ostаtаk opreme kojа mi nedostаje.
Posle čаsа gа sаčekаm i pitаm gа dа li može dа mi dа jednu beru i jаknu pošto nemаm, а nije bilo nikog drugog dа mi dа kаd sаm došlа. Prvo se mаlo iznervirаo: „Pа štа si čekаlа do sаd to dа me pitаš?!“ аli je nа krаju ipаk odlučio dа mi pomogne i dа mi dа sve što mi je potrebno.
Vodi me do nekog hodnikа gde su „jаvne kаsete“ zа odlаgаnje opreme kojа trenutno nije u upotrebi, otvаrа prvu, i iz gomile beretki vаdi jednu – kojа mi je izgledаlа kаo beretkа igrаčkа, а iz druge kаsete vаdi jаknu, svu izgužvаnu i to mi dаje. A jа odlаzim i rаzmišljаm kаkve ću pridike dobiti sаd, kаd budem obuklа tu jаknu. i pitаm se dа li u vojsci imа negde peglа.

недеља, 26. септембар 2010.

Ispit iz OSa.

Ovo sam sanjala malo pre ispita iz Operativnih sistema u junskom roku.
ovo je jedan od onih snova kada se probudite i počnete da se smejete, a pre toga se lupite po čelu. :D

(03.07.2010)
Dakle, sanjala sam da je Maček došao kod mene da bismo kasnije išli u Had, to je jedan underground kafić(?) u Pančevu koji se inače nalazi u potkrovlju, nigde više paradoksa! Pošto je prvi put došao kod mene stao je da razdleda po mojoj sobi i naravno, naišao je na jednu sliku koja stoji uramljena na polici. Na toj slici imam 6 godina, sva sam zbunjena i uplašena. Inače slikala sam se za đačku knjižicu.
Stvarno izgledam jako smešno tu, sa roze šnalicom, savršenim šiškicama i medom na duksu.
Kad je to video, moj asistent iz OSa, je naravno počeo da se smeje, i bio je u fazonu "Ma nije moguće da si ovo ti", pale su još neke prozivke zbog mog zbunjenog pogleda, mede-klovna na duksu... a ja sam morala da se branim - ipak sam imala samo 6 godina i nisam sama odlučivala šta ću da nosim. Izozsavljam činjenicu da mi je taj duks bio omiljeni!
Mislim da uopšte nismo ni stigli do Hada. Pošto je sutradan kao bio ispit, ja sam naravno morala da učim a on je otišao kući. Pa sam ga ja dodala na msnu i onda smo se dopisivali preko msna još dugo, ali se ne sećam šta.



A noćas sam ga isto sanjala. Ne znam zbog čega toliko utiče na moje snove. Možda zbog posebne karme koju imaju svi mačkoljupci?

понедељак, 20. септембар 2010.

Vampiri

sanjala sam:
odlazim u sudsku bolnicu u posetu jednom dečku koji je istetoviran po celom telu, a tetovaža mu je u stvari ljudski kostur, i istetovirana mu je čak i glava i lice.
on je tu jer je na samrti a čeka presudu jer je ubio hiljade ljudi, koji su mu trebali da on preživi jer je vampir. On je u stvari moj drug, a i na sudu sam ja glavni svedok na njegovoj strani.
uvodi mene stražar u njegovu sobu, i ja sam bukvalno poskočila - kostur leži u krevetu, i na samrti je! on jedva da se probudio, nešto mi je rekao i na kraju je ispljunuo neku grudvicu na čaršav, i rekao mi je posle toga da ga poljubim i da pojedem to što je ispljunuo pre nego što stražar vidi, i pre nego što izađem iz njegove sobe i odem da svedočim, i da moram da nasgtavim tamo gde je on stao.
i ja progutala to što je on ispljunuo, i meni stražar kaže posle toga, jer je poseta bila završena: "izgledaš jako mrtvo! oči su ti upale, šta ti se desilo? je l' to je on to uradio?"
a ja mu rekla da nije ništa i da mu se čini, jer non stop gleda kostura kako umire, i da je sliku kostura preneo na sve druge ljude.
ali znala sam i osetila sam da je u pravu.
na kraju me je odveo u sudnicu gde mu je izrečena kazna, a ja sam bila glavni svedok na strani kostura.
Posle suđenja ja otišla kući, sada živim sa dve drugarice, one su malo pre mene postale vampiri.
sada, moramo non stop da jedemo neko specijalno meso iz konzerve. a specijalno je jer jedino to može da zameni krv koju do sada još nismo probale. inače to meso iz konzerve je kao ona crvena sardina u vojsci, znači - odvratno (i low cost), ali ni jedno drugo nam ne odgovara.
i sad mi to jedemo, i jedna od ove dve nađe neko parče koje se raspada, u toj konzervi, i kao smučilo joj se, ali jede i dalje. i u tom trenutku dolazi marijana sva izgrebana, iscepana, rljava, i naravno gladna, i kao pokušava da nam mazne nešto sa stola, inače smo jele u dvorištu, a sto je postavljen pored nekog šiblja, gde se ona skrivala, i ja uzmem iz mog tanjira i dam joj parče mesa kao da ove dve ne vide, ali su videle na kraju i kaže meni ova druga "treba da joj pomogneš ali samo pod uslovom da ćeš i nju da pretvoriš u vampira"...

недеља, 19. септембар 2010.

Prijava za vojsku

sanjala sam da sam otišla u vojni odsek da bih se prijavila hza služenje vojske, pošto me to poprilično zanima.
prošla sam one preglede, ali sam se od tod vucaranja po lekarima razbolela, pa su me smestili u sobu sa drugim vojnim bolesnicima, muškim naravno, koji imaju boginje.
tu sam bila neko vreme i jedan vojnik je uzeo da pretura po mojoj kaseti, i našao je jedan moj plavi šorts koji mi je maksa dao i obukao gs dok nisam gledala.
kad sam primetila šta je uradio rekla sam mu da ga skine da ne bi dobio batine, on je u početku oklevao, ali je na kraju popustio kad je video da sam poprilično ozbiljna!

субота, 18. септембар 2010.

Papagaj

sanjala sam da sam krenula do dispanzera, ali da moram da prođem prvo kroz narodnu baštu. šetam se kroz narodnu i sretnem komšinicu milanu kako gleda u nekog ogromnog papagaja i hoće da mu se približi i da ga pomazi, a papagaj je 2 puta veći od nje, ali milana je uporna, kreće se polako ka njemu sa ispruženom rukom i kreće da ga lagano mazi po kresti koja izgleda kao kresta kod petla. ja sam se u početku malo bojala, ali kad sam videla da nije tako strašan i ljut kao što izgleda i ja sam lagano krenula ka njemu da ga pomazim, ali se on tada jako razbesneo i počeo je da maše krilima, da krešti i poleteo je, a videlo se da hoće da nas napadne.
nas dve smo se razdvojile i papagaj je naravno krenuo mene da juri.
ja sam sela u neku ljuljašku koja ide kao po šinama koje su u krošnjama drveća, a pomera se tako što se odguruje nogama. inače je ta ljuljaška jako brzza, i narodna se pređe za minut cela. ali se brže prelazi ako se ide unazad, tj ako okreneš leđa cilju i tako se odguruješ.
na kraju sam najzad stigla do dispanzera i pobegla od razbesnelog papagaja.

недеља, 5. септембар 2010.

Juca u saksiji

sanjala sam da mi je jukica, moja mačka, umrla.
nisam mogla da verujem da se tako nešto desilo jer je ona moja največa ljubav u mačijem obliku, a sada je više nema.
onda je dopšla neka klinka kod mene i rekla mi da je sahranim u saksiju, što sam ja i uradila.
posle toga sam otišla unutra da bih ostalim mačkama dala da jedu, i samo vidim jukicu kako dolazi do mene, umiljuje se i razvlači mi se između nogu da bih se smilovala i dala joj parčence mesa pre nego drugima.
tad sam se baš uplašila, jer znam da sam je trenutak pre toga sahranila.

takođe, pre nego pto sam legla navila sam sat na 9h, probudila sam se oko pola 9 sama od sebe, ali ne skroz da bih bila 100% svesna da sam budna, i pomislila sam u sebi da mi sat nije zvonio jer mi nije bio uključen blutut, onda sam ga uključila, okrenula se na drugu stranu i kad mi je na kraju sat stvarno zvonio videla sam da sam stvarno uključila blutut.. :D

петак, 20. август 2010.

Tri bebe iz kontejnera

sanjala sam da sam na ulici, pored kontejnera našla tri male bebe, od oko nedelju dana. uzela sam ih sa ulice, odnela kući, okupala, presvukla, dala im da ručkaju i odnela ih u policiju, odakle su me isterali napolje i rekli mi da idem u socijalnu službu ili u dom za nezbrinutu decu i tamo da ih ostavim i da oni ne znaju šta da rade sa tolikim bebama, a to su mi rekli i u te druge dve ustanove.
na kraju sam ih odvela kući i napravila im sendviče sa šniclom i senfom, ali pošto su bile tako male, nisu mogle to da pojedu. pa sam se ja zapitala kakva li ću ja majka da budem kad ne mogu ni da nahranim tri bebe.
a one neće ni da kake ni da piške....

четвртак, 19. август 2010.

Krečenje sobe i ubistvo.

sanjala sam da mi je maksa rekao da njeguvu, tek okrečenu sobu opet okrečim, ali u crno.
i ja umutim boju, napravim pravu nijansu, krenem da krečim kada me mama zove i počinje da viče na mene kako sam ja nezahvalna, kako ništa ne mogu da odradim i da pod hitno dođem kući.
ja vidim u kakvom je raspoloženju, i spakujem se i krenem za pančevo.
kad sam stigla, mama opet vidno neraspoložena počinje da viče na mene, i kaže mi "ti si nezahvalna spodoba, kako si smela da odeš, pa si meni ostavila da se otarasim te glave od čoveka kojeg si ti ubila".
kad nmi je to rekla, ja sam se tek onda prisetila da sam u stvari ubila direktora škole, i da sam njegovo telo ostavila u podrumu, koje je mama naravno pronašla, i otarasila se dokaznih materijala.
a ja onako sva u šoku, ali bez neke preterane griže savesti - više sam se plašila da će da me otkriju.
tada dolazi milenin novi dečko, i on krene da viče na mene kako sam nesposobna, i kako ništa ne uumem do kraja da odradim...

недеља, 30. мај 2010.

Rađanje mačke

Po drugi put već sanjam da sam trudna, porađam se i donose mi bebu koja je u stvari mačka!

Prvi put sam sanjala kako se porađam i kad su mi doktori doneli ebu, u stvari mačku bila sam po malo razočarana jer sam očekivala pravu bebu, ali sam se utešila tako što sam pomislila: "Makar ću imati kućnog ljubimca".

drugi put kad sam to sanjala bilo mi je sasvim normalno što sam rodila mačku! :D

уторак, 13. април 2010.

Rat

Sanjala sam da je poveo rat.
Samo su puštene vazdušne trupe, bez prethodne objave rata i počeli da bombarduju sve što su stigli.
sve se desilo brzo da ništa nismo stigli da odradimo. Maksu su regrutovali pa nismo ni stigli da se vidimo tog dana.
sutradan sam otišla do njega, pa smo otišli do kališa, iako tamo skoro nikad ne idemo. došli smo do jednog dela gde smo morali da puzimo po travi da ne bismo poginuli. A onda je drugi vojnik počeo da se viče, i da nam preti da će da nas ubije ako se ne sklonimo odatle, i da je spreman da puca.
Maksa: "liku, vidiš, na istoj smo strani" i pokazuje da je i on u uniformi i da skloni u pušku. A onda je on počeo da peva "ja nisam sekjutiti i nisam vizor, ja sam Noćna Ptica i očistićemo svet od vas".
a Noćne Ptice su elitna stražarna jedinica, koje se ljute kad ih zoveš bilo kako osim Noćna Ptica.
Maksa: "nemoj miloše, keve ti, da pucaš, na istoj smo strani."
ali džabe.. pucao je.

недеља, 21. фебруар 2010.

Html Igrica

Sanjala sam da je neko napravio igricu gde životinje upravljaš tako što kucaš html kodove. a ja sam bila ß-tester zajedno sa još par ljudi.
a igricu testiramo na ulici, na trgu kod privredne banke na tatinom kompu. :D