недеља, 26. септембар 2010.

Ispit iz OSa.

Ovo sam sanjala malo pre ispita iz Operativnih sistema u junskom roku.
ovo je jedan od onih snova kada se probudite i počnete da se smejete, a pre toga se lupite po čelu. :D

(03.07.2010)
Dakle, sanjala sam da je Maček došao kod mene da bismo kasnije išli u Had, to je jedan underground kafić(?) u Pančevu koji se inače nalazi u potkrovlju, nigde više paradoksa! Pošto je prvi put došao kod mene stao je da razdleda po mojoj sobi i naravno, naišao je na jednu sliku koja stoji uramljena na polici. Na toj slici imam 6 godina, sva sam zbunjena i uplašena. Inače slikala sam se za đačku knjižicu.
Stvarno izgledam jako smešno tu, sa roze šnalicom, savršenim šiškicama i medom na duksu.
Kad je to video, moj asistent iz OSa, je naravno počeo da se smeje, i bio je u fazonu "Ma nije moguće da si ovo ti", pale su još neke prozivke zbog mog zbunjenog pogleda, mede-klovna na duksu... a ja sam morala da se branim - ipak sam imala samo 6 godina i nisam sama odlučivala šta ću da nosim. Izozsavljam činjenicu da mi je taj duks bio omiljeni!
Mislim da uopšte nismo ni stigli do Hada. Pošto je sutradan kao bio ispit, ja sam naravno morala da učim a on je otišao kući. Pa sam ga ja dodala na msnu i onda smo se dopisivali preko msna još dugo, ali se ne sećam šta.



A noćas sam ga isto sanjala. Ne znam zbog čega toliko utiče na moje snove. Možda zbog posebne karme koju imaju svi mačkoljupci?

понедељак, 20. септембар 2010.

Vampiri

sanjala sam:
odlazim u sudsku bolnicu u posetu jednom dečku koji je istetoviran po celom telu, a tetovaža mu je u stvari ljudski kostur, i istetovirana mu je čak i glava i lice.
on je tu jer je na samrti a čeka presudu jer je ubio hiljade ljudi, koji su mu trebali da on preživi jer je vampir. On je u stvari moj drug, a i na sudu sam ja glavni svedok na njegovoj strani.
uvodi mene stražar u njegovu sobu, i ja sam bukvalno poskočila - kostur leži u krevetu, i na samrti je! on jedva da se probudio, nešto mi je rekao i na kraju je ispljunuo neku grudvicu na čaršav, i rekao mi je posle toga da ga poljubim i da pojedem to što je ispljunuo pre nego što stražar vidi, i pre nego što izađem iz njegove sobe i odem da svedočim, i da moram da nasgtavim tamo gde je on stao.
i ja progutala to što je on ispljunuo, i meni stražar kaže posle toga, jer je poseta bila završena: "izgledaš jako mrtvo! oči su ti upale, šta ti se desilo? je l' to je on to uradio?"
a ja mu rekla da nije ništa i da mu se čini, jer non stop gleda kostura kako umire, i da je sliku kostura preneo na sve druge ljude.
ali znala sam i osetila sam da je u pravu.
na kraju me je odveo u sudnicu gde mu je izrečena kazna, a ja sam bila glavni svedok na strani kostura.
Posle suđenja ja otišla kući, sada živim sa dve drugarice, one su malo pre mene postale vampiri.
sada, moramo non stop da jedemo neko specijalno meso iz konzerve. a specijalno je jer jedino to može da zameni krv koju do sada još nismo probale. inače to meso iz konzerve je kao ona crvena sardina u vojsci, znači - odvratno (i low cost), ali ni jedno drugo nam ne odgovara.
i sad mi to jedemo, i jedna od ove dve nađe neko parče koje se raspada, u toj konzervi, i kao smučilo joj se, ali jede i dalje. i u tom trenutku dolazi marijana sva izgrebana, iscepana, rljava, i naravno gladna, i kao pokušava da nam mazne nešto sa stola, inače smo jele u dvorištu, a sto je postavljen pored nekog šiblja, gde se ona skrivala, i ja uzmem iz mog tanjira i dam joj parče mesa kao da ove dve ne vide, ali su videle na kraju i kaže meni ova druga "treba da joj pomogneš ali samo pod uslovom da ćeš i nju da pretvoriš u vampira"...

недеља, 19. септембар 2010.

Prijava za vojsku

sanjala sam da sam otišla u vojni odsek da bih se prijavila hza služenje vojske, pošto me to poprilično zanima.
prošla sam one preglede, ali sam se od tod vucaranja po lekarima razbolela, pa su me smestili u sobu sa drugim vojnim bolesnicima, muškim naravno, koji imaju boginje.
tu sam bila neko vreme i jedan vojnik je uzeo da pretura po mojoj kaseti, i našao je jedan moj plavi šorts koji mi je maksa dao i obukao gs dok nisam gledala.
kad sam primetila šta je uradio rekla sam mu da ga skine da ne bi dobio batine, on je u početku oklevao, ali je na kraju popustio kad je video da sam poprilično ozbiljna!

субота, 18. септембар 2010.

Papagaj

sanjala sam da sam krenula do dispanzera, ali da moram da prođem prvo kroz narodnu baštu. šetam se kroz narodnu i sretnem komšinicu milanu kako gleda u nekog ogromnog papagaja i hoće da mu se približi i da ga pomazi, a papagaj je 2 puta veći od nje, ali milana je uporna, kreće se polako ka njemu sa ispruženom rukom i kreće da ga lagano mazi po kresti koja izgleda kao kresta kod petla. ja sam se u početku malo bojala, ali kad sam videla da nije tako strašan i ljut kao što izgleda i ja sam lagano krenula ka njemu da ga pomazim, ali se on tada jako razbesneo i počeo je da maše krilima, da krešti i poleteo je, a videlo se da hoće da nas napadne.
nas dve smo se razdvojile i papagaj je naravno krenuo mene da juri.
ja sam sela u neku ljuljašku koja ide kao po šinama koje su u krošnjama drveća, a pomera se tako što se odguruje nogama. inače je ta ljuljaška jako brzza, i narodna se pređe za minut cela. ali se brže prelazi ako se ide unazad, tj ako okreneš leđa cilju i tako se odguruješ.
na kraju sam najzad stigla do dispanzera i pobegla od razbesnelog papagaja.

недеља, 5. септембар 2010.

Juca u saksiji

sanjala sam da mi je jukica, moja mačka, umrla.
nisam mogla da verujem da se tako nešto desilo jer je ona moja največa ljubav u mačijem obliku, a sada je više nema.
onda je dopšla neka klinka kod mene i rekla mi da je sahranim u saksiju, što sam ja i uradila.
posle toga sam otišla unutra da bih ostalim mačkama dala da jedu, i samo vidim jukicu kako dolazi do mene, umiljuje se i razvlači mi se između nogu da bih se smilovala i dala joj parčence mesa pre nego drugima.
tad sam se baš uplašila, jer znam da sam je trenutak pre toga sahranila.

takođe, pre nego pto sam legla navila sam sat na 9h, probudila sam se oko pola 9 sama od sebe, ali ne skroz da bih bila 100% svesna da sam budna, i pomislila sam u sebi da mi sat nije zvonio jer mi nije bio uključen blutut, onda sam ga uključila, okrenula se na drugu stranu i kad mi je na kraju sat stvarno zvonio videla sam da sam stvarno uključila blutut.. :D