понедељак, 8. новембар 2010.

Honda: Dominator

The day has come!
Najzad sam skupila dovoljno za mog Dominatora. Najzad sam ga kupila.
Nemam još uvek položeno ali zar to nekog briga? Sedam na motor i vozim se. Sećam se onih Maksinih (i Backetovih) lekcija. Mnogo sam srećna. Vozim se.
Krenula sam ka margiti. Još uvek mislim da tamo nema policije koja bi me zaustavila dok vozim neko motorizovano vozilo bez dozvole. Idem lagano, kao i ako me vide da nemaju razlog da me zaustave.
Posle nekog vremena približavam se nekom Tomosu i skuteru, skuter obilazi tomosa, a voze prilično brzo s obzirom da je tu pesak i prilično oštra krivina*. Razmišljam u sebi da bi trebalo malo da se opustim i dodam i ja gas. Menjam brzine i krenem da ih obilazim. Malo sam proklizala zbog peska ali ništa strašno i neobično. Vratila sam se na put i pretekla ih.
Vozim se dalje i naletim na neku reggae svirku. Regggae festival u Pančevu je malo poranio? Krećem se ka tome jer vidim još podosta motora. Na ulazu mi prilazi neki ćelavi brkati čiča sa belom majicom bez rukava i sa dva zuba u ustima i kaže mi da mogu da se trkam ako hoću, trka počinje za pa minuta. Treba mi samo lična karta i 100 dinara.
Odmah sam izvadila novčanik i pitam ga ponovo: "Samo lična karta? Je l' ste sigurni?" jer ne verujem da ne traže dozvolu, jer u mojoj roze knjižici postoji samo jedan pečat i to ne za ovu kategoriju koju trenutno vozim. Pružam mu sve što je tražio i prijavljujem se za tu prvu trku mada sam skoro sigurna da nema šanse da pobedim ali to mi nije ni bitno. Sedam ponovo na motor pošto ima još dosta vremena do početka trke i vozikam se još malo. Obiđem ceo taj prostor na kome je svirka. Ostavim motor na jednom mestu jer me je zanimalo šta je unutra. Šetam se sama, i naletim na Avrama, i to ni manje ni više sa dredovima koje je obojio u narandžasto, koji se šeta sa devojkom po svirci. Razmišljam se: "Pa Avram se ošišao, čak sam i snimak gledala kako se šiša, kako li je ovo sad moguće?". Prilazim mu jer ga nisam videla jako dugo** i ispitujem ga kako mu je to uspelo da na tako malo kose nadogradi dredove. Smeje mi se i kaže: "Pa nisam ih nadograđivao, snimak je montaža, zar nisi primetila?".
- "Pa nisam, prilično je dobro odrađeno ako je montaža, i svaka ti čast", a i dalje se razmišljam u sebi kako je to moguće.
-"Da, to je moj novi projekat na kome radim"
Još uvek sam u čudu i ne mogu da verujem ali ne mogu da ostanem jer trka počinje. Krećem ka motoru a usput svira Primus.
Budim se, 12h, Milan me zove da vidi da li idem na vežbe.
O NE! Gde je sad taj dominator!?




(*Peskovit put i krivina na Margiti ne postoje, postoji samo kaldrma. Pomešala sam neka okolna sela sa Margitom)
(**ovo nije pleonazam)